05.04.2013.

Prelijepa...

17.03.2013.

Da me pitaju sta je to ljubav,

to je dobro, lose

strasno?

Iskreno ne bih znala odgovor

shvatila sam da je ljubav

najkompliciraniji  osjecaj..

Ljubav je surova, divna, lijek,

ljubav je bolest, smisao, besmisao.

Ljubav nas cini iskrenim,

cini nas laznim...

Ljubav nas cini pametnim, glupim

ljubav je slijepa...

I bez obzira koliko nas boli ta ista ljubav,

ona se uvijek isplati...jer ono sto te ne ubije

cini te jacim...

Mislim da je to smisao ljubavi...

13.03.2013.

Single lady

Najradije bih da te nisam upoznala ...
Ovako znam da postojis ...negdje ...
Ali ne pored mene ...

Pricamo sve manje, tek par recenica, bjezim od razgovora,

ali sam se uhvatila da sve cesce idem na fejs, uhvatila

sam se da te cekam...ne zelim to!! Da smo trebali biti nesto vise

bili bi...nebi nam trebale godine razdvojenosti..ti si sretan sada,

uhvatio te trenutak slabosti, javio si se i to je to!

Zavrsena prica!

Vezu koju sam pocela u medjuvremenu pokusavam okoncati,

jer znam da to nije to, ne trebam jos problema u zivotu...

Nije fer...

Veze nisu za mene, ocigledno...

 

 

 

12.03.2013.

.

Ja ovo mogu, ja ovo moram!!!


10.03.2013.

Nostalgija..



Onaj osjecaj kad odlijepis na pjesmu...

a ne slusas narodnjake...

10.03.2013.

I miss you

 

Samo da ti kazem, misu moj pospani..

Kad pozelis nekom, nesto lepo reci, ne cekaj sutra.

Jer mnogi su tako zakasnili... I zato te budim...


Ja sam zakasnila, ne smijem te buditi...vise ne,

a htjela bi, samo da ti kazem sto nikad nisam,

sto nisam smjela...


Ostaje mi nadati se tvojoj poruci na fejsu,

nasem razgovoru koji nije kao prije,

niti moze biti, a zelim da je kao prije samo na dan...

zelim sansu da ti kazem sto sam trebala puno prije!!!


Mislila sam da sam te zaboravila, prebolila,

ali od trenutka kada si se javio sve je drugacije,

sve je kao prije...

u mom srcu

 

 

 

 

09.03.2013.

Jednom kada...

I, više nego dovoljno godina kasnije,

možda nečiji, možda prosed,

možda bez ikoga,

ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu,

i širom otvoriti prozore mameći ga

da ti sobu opraši polenom i prolećem.


A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom,

videćeš samo drozdovo pero na šeširu

kako promiče za šimširom,

i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu,

koju prvi put slušaš, a godinama je znaš.

I zaplakaćeš, istog časa.

I najzad shvatiti koliko sam te volela...

 

08.03.2013.

Nekada davno, bio je moj...sada je samo neko

Jeli istana da nekog mislima mozemo dozvati? Ja ne vjerujem u to, ali mi se izgleda upravo to dogodilo. Danima sam osjecala nekakav strah, strepnju, tupu bol u grudima, i uvijek mi je on u mislima bio...

Razgovarala s prijateljicom o tome, javit ce ti se, bio je njen komentar...i zaista prije par noci na fejsu mi dodje zahtjev za prijateljstvo...nemam pojma ko je lik, i pored desetine zahtjela kliknem ja da smo prijatelji...

Odmah se javi, s pitanjem kako sam...odem na profil...sve karakteristike profila su odgovarale njemu, znam ga toliko da bi ga prepoznala i slijepa...

Pricali smo skoro dva sata mozda i vise, ne znam, bila sam kao u transu, na pitanja odgovarala kao hipnotisana, nisam znala lagati, glumiti...njemu to nikad nisam znala...

Zao mu je sto me povrijedio, nisam to zasluzila...nikada nisam ni pomislila da cu to cuti od njega. Polako me popustala trema, opustao me razgovor, da sam se na kraju pocela i saliti...falio mi je, strasno!!!

Falio mi je iz razloga da mogu konacno zavrsiti tu nasu pricu...nije nam islo, mozda nikad ni nebi, mozda bi...ko zna? Uglavnom, sretan je sada, tako kaze...sretna sam i ja zbog njega...

Sretna sam i zbog sebe sto sam se konacno rijesila tog straha sta ako ga sretnem, sta bi, kako bi? Nije strasno...samo da ga ne vidim...

 

07.03.2013.

Sreca..sta je to ustvari??

Puno puta sam se pitala sta je ustvari sreca...jeli  to kada si zaljubljen, ispunjen ljubavlju, imas osobu koju zelis pored sebe...ili je to mozda kada si ekstra streber pa na faxu imas sve desetke, svi profesori te vole...ili pak kada imas para da kupis sve sto pozelis!!

Juce sam vidjela da nista od toga ne predstavlja srecu,  ono sto zaista jeste sreca je zdravlje, i da na tome trebamo biti najvise zahvalni Bogu...ostalo ce doci samo po sebi.

U onoj uzasnoj guzvi u tramvaju, stojim pored djevojcice koja prica sa zenom pored sebe...primjecujem da ima poteskoce pri govoru i razvoju...ali je ona sva vesela i toliko se trudi izgovoriti sve rijeci pravilo kako bi je gospodja pored razumjela. U ruci drzi uplacen listic za Bingo, i gospodja je pita sta bi zeljela dobiti, ona sva uzbudjena govori kako bi voljela da dobije bar peterac, jer bi on nadoknadio ulozene pare.

„Znate, covjek koji prodaje listice mi je poklonio olovku, jako je dobar“

U tom trenutku osjetih suze u ocima, njoj je tako malo dovoljno da bude sretna, tako male stvari je ucine sretnom, dao joj je olovku i ona to s toliko zahvalnosti prica kao da joj je dao cijeli svijet.

A mi koji imamo najvaznije u zivotu: zdravlje, cesto zaboravljamo koliko je to vazno pa zelimo nemoguce stvari i pricamo kako smo nesretni, kako smo nezadovoljni ovim ili onim....tuzno!!!

 

 


Stariji postovi