04.03.2013.

Nedostajes mi ti...

A volela ga je puno, i previše ako mene pitate.

Mislim da ni sama nije znala zašto i na koji način,

 ali volela ga je. Koketirala je sa drugima,

 da se razumemo, i ljubila je druge, puno njih… 

Ali nije imala tu iskru u očima i taj osmeh na licu

kao kada bi pričala sa njim…

03.03.2013.

Nedjelja, 3 mart.

Poslije toliko vremena da i ja napisem nesto...hmmm zbrka u zivotu ne prolazi...sve mi je poput buckurisa, nikako da uplovim u neku mirnu vodu, sve mi je kako kazu zbrda-zdola (valjda se tako pise)

 Za par dana postajem samostalna, radujem se tom periodu, s nadom da cu ispuniti ocekivanja roditelja i da ih necu razocarati...da se necu odati alkoholu, cigaretama i ostalim porocima. U toku razgovora s njima, na temu mog samostalnog zivota prvi komentar je bio: nemoj sine upast ces u lose drustvo, vidis ove cure danas piju, puse...nije to za tebe!!!

Zar se podrazumjeva da cu postati kao te neke cure koje spominju moji roditelji.... Necu mama obecavam! :D

Moje ljubavno stanje stoji u mjestu vec skoro godinu dana...ponekad imam osjecaj da mi je bilo bolje uz Amara...nisam imala ovaj osjecaj krivice, osjecaj mucnine pri pomisli na ovu nazovimo je vezu u kojoj sam!!!

Kad spomenuh Amara, vrti mi se po mislima vec nekoliko dana..valjda zbog toga sto se zelja za ovim samostalnim zivotom rodila uz njega...htjela sam da on vidi kako sam ja velika cura, da nisam dijete kako me cesto nazivao..mladost-ludost.

Eto nakon toliko godina mastanja o tom samo svom zivotu, tu je nadohvat ruke, ali ti Amare nisi tu...ne vidis da sam velika...kad se samo sjetim da sam se divila tebi...tebi koji si plovio u okeanima lazi...trazim drugog idealnog, ti jednostavno nisi taj...ali zasto te se sjecam? Nakon toliko vremena...

 

I bolje da se ne vidimo nikad,

         ne zivimo u istom vremenu...

 

 

02.09.2011.

Na na na na :)

Dosao meni danas nas legendarni blogeras...hmm kako sam se iznenadila, mislila sam da je

bila suplja kada je rekao da ce navratiti...ali kada sam ga

vidjela onako s naocalama, zgodnog, finog oci mi stale :)

Ma ljudi dolazio mi Kazza danas :)I

21.08.2011.

Opet sam u folu...

Vratila sam se u svoj novi kolosjek....onaj bez njega....i divno mi je....danas sam ponovo bila s Jasminom, ne razumijem ga...sta zeli od mene?

Ali kad me gleda onim okicama i kaze ono slatko, lagano, njezno, ljupko "dje si" ja se automatski istopim...zaboravim na ono sto bi me istog trena odvojilo od njega kada bih samo i pozeljela nesto vise s njim...

Opet sam poput naivne djevojcice i volim se takvu...prvi put se volim...

12.08.2011.

Nesto neopisivo...

08.08.2011.

20:43

Ne znas ni ono "izvini" reci kako treba....

To nije ni teška, ni strana reč...mada zahteva izvesnu zrelost. Zahteva samospoznaju i odsustvo sujete...Kad vidiš da si zabrljao, sasvim je normalno izviniti se što nikako ne znači da si slab, naprotiv...

http://www.youtube.com/watch?v=DdMAIi_aGmU

07.08.2011.

Dvije ja...

Sada ce skoro mjesec dana otkako radim...i nedavno sam shvatila jednu vrlo bitnu stvar...u meni postoje dvije osobe...ja na poslu i ja van njega!

Dok sam na poslu ja sam upotpunosti druga osoba, uvijek nasmijana, uvijek raspolozena, uvijek tu da se zezam...skoro svaki dan cujem isto pitanje bar nekoliko puta...Kako uspijevas toliko se smijati kako uvijek imas ogroman osmijeh?

Ja odgovor na pitanje ne znam...osjecam se ispunjenom dok radim i ma sta da se desi uvijek se smijem...kazu zavide mi na tome...ali oni ne znaju...

Ne znaju da je to trenutno jedino mjesto gdje se osjecam sretnom...oni ne znaju da kada zavrsim svoju smjenu postajem sasvim druga osoba...postajem tuzna, utucena iz meni vise nepoznatog razloga...postajem neko negativan, neko koga ne volim...nekog koga ne zelim u sebi...a ne znam kako otjerati tog nekog...

I onda me moji pitaju zasto ostajem duze na poslu, kako mi ne smeta raditi dvije smjene, kako se ne umorim...kako izdrzim???

Ne znaju da se ustvari odmorim od sebe, zaboravim na ovo nesto tamno unutar mene...konacno budem sretna onakokako ja zelim...

Cak mi se svidjaju i Haretove upadice, cak mi se svidja i kada se kao udvara, zavodi, svidja mi se Ninino zadirkivanje, cak mi je simpaticno i Almirovo fuj zavodjenje o kojem cu pisati u sljedecem postu....

Zelim biti jedna osoba...ona dok je na poslu...kako postici to?

31.07.2011.

Zasto opet...

Zar si morao pokvariti moj mir, zar si morao izbrisati tek rodjeni osmijeh na mom licu???
Jesi li ti moja kazna od Boga???


Svaki put kada pomislim da si proslost ti se javis niotkuda i ucinis da shvatim da je sve jos uvijek tu...jos uvijek me boli svaka tvoja laz jos uvijek osjetim svaku svoju suzu na licu...

Do kada??

30.07.2011.

Vratia se Sime...

Ovo ce biti jedan ruzno napisan post (mislim na slova) jer ja inace sve sto napisem je super...hajd dosta pretjerivanja...dobila i ja internet ponovo, iskreno nije mi nesto posebno ni falio...odmorila sam glavu od svih gluposti koje se mogu naci na njemu...

Nego da napisem sta ima kod mene...promjenila posao...sada mi je puno bolje, mislim da volim posao koji trenutno radim...upoznajem mnostvo novih ljudi, i po prvi put nije mi bauk zezati se s nekim koga prvi put vidim, flertovati s muskarcima (naucila sam cak i to) u vecini slucajeva svadjam se s zenama...nikako da se odviknem od toga...

Hajd dosta o poslu mislim da sam konacno ozdravila...bol koju sam osjecala je nestala, ili se samo stisala...ne razmisljam vise o Amaru, mislim da je ostao u proslosti, vec zavrsenom periodu mog zivota...ali opet nebih voljela sresti ga...

Poslije njega ostao je strah od neceg novog ili nekog novog u mom zivotu...jednostavno bojim se vezati za nekoga poslije njega...pa sve sto lici na nesto ozbiljno brzo prekidam...poslije se kajem ali strah je jaci od mene....

Mislim da trenutno aktuelni muskarac u mom zivotu to shvata ali ne odustaje...sto mi i prija, uzivam u njegovom drustvu, volim njegove sale, volim njegov osmijeh...volim kada ga vidim svaki dan, kada se zajedno smijemo, jedemo...

Zaboravila sam napomenuti da imam najboljeg "gazdu" kako to sarajevski kazu, covjek je zmaj (to kaze moja Emina), naprosto je divno vidjeti njegovu ljubav prema poslu koji radi...i sama se zaljubim u tu ljubav...dan mi ucini puno ljepsim svaki put kad s osmjehom udje i toplo se pozdravi...

Mislim da sam se umorila od kompa....imam jos puno toga za pisati ali dok sredim slova i komp...postala sam majstor za komp i to sam zaboravila reci :)


Noviji postovi | Stariji postovi